Diskus hernija: preventivno usvajanje zaštitnih položaja tela

Masaša leđa

Iako ne štedi ni jedan deo kičmenog stuba, diskus hernija se najčešće javlja u njegovom lumbalnom delu, a osim vrlo neprijatnog, bolnog stanja, može da inicira i niz drugih zdravstvenih problema. Nebitno da li je reč o preteranim aktivnostima, ili pogrešnom načinu izvođenja pokreta diskus hernija se može izbeći preventivnim usvajanjem navika koje se tiču držanja tela tokom određenih radnji. Uspešno obavljanje uobičajenih radnih aktivnosti nakon hiruriških zahvata takođe zahtevaju promenu u načinu na koji se pristupa određenim aktivnostima.

Svako dugotrajno odstupanje od stabilnosti u kinetičkom lancu: glava, vrat, ramena, kičmeni stub, karlica i stopala predstavlja potencijalnu opasnost za aktiviranje problema sa diskusima i zato je jako bitno da se tokom života, od najranijeg detinjstva, usvoje određeni zaštitni položaji. Ovi položaji podrazumevaju izvođenje svakodnevnih aktivnosti uz poštovanje težišne linije, odnosno opterećenja anatomskog sklopa.

Životne aktivnosti u stojećem položaju

Stojeći položaj u obavljanju velikog broja aktivnosti tokom dana, kao što su peglanje, ručno pranje sudova, pripremanje hrane, oblačenje bebe i slično, ali i radna mesta u čijem je opisu ovakav položaj pogodno su tlo za razvoj diskus hernije. Za zaštitu lumbalnog dela kičme pri ovakvim položajima tela najbitnije je odrediti visinu radne površine i to u visini struke. 

Pravilna nivelacija se određuje do ravni do koje su šake potpuno opružene pored tela dlanovima oslonjenim na radnu površinu. U ovom položaju lumbalni deo tela je rasterećen, a ukoliko stojeći položaj traje duže od 15 minuta potrebno je rasteretiti noge. 

U ovakvim situacijama, naročito ako se radi o višečasovnim radnim aktivnostima u stojećem položaju, poželjno je da se na tlo postavi stoličica, ili neki drugi predmet visine do 20-25 cm i da se na njega s vremena na vreme podigne jedna pa druga noga.

Fiziološki položaj u sedećim aktivnostima

Najčešći uzrok lumbalne diskus hernije jeste dugotrajan nepravilan položaj tela u sedećem položaju, pri čemu se prinudnim nazivaju položaji pri kojima kičma ne stoji pravo, a telo je nagnuto napred, nazad ili na jednu stranu.

Za obezbeđivanje fiziološkog položaja potrebno je prilagoditi radnu stolicu na taj način što treba izabrati onu sa podesivim naslonom. Rešenje u slučaju da stolica nema ovakav naslon je da se iza lumbalnog dela kičme postavi urolan peškir ili jastuk. Naslon treba da bude do visine gornjih uglova lopatica, a preporučljivi su i rukohvati sa strane. 

Visina sedalnog dela se podešava do nivoa do koga oba stopala ravnomerno dodiruju tlo. Visina radne površine, isto kao kod stojećeg položaja, treba da bude do visine struka, a ako se radi o računaru, potrebno je da bar tastatura bude u toj visini.

Noge treba da budu postavljene sa oba stopala na tlo, a savijena kolena da zaklapaju ugao od 90 stepeni u odnosu na sedalni deo. Ukoliko radna površina ne može da se spusti do nivoa struka, potrebno je podićni sedalni deo, odnosno podesiti stolicu, a ispod stopala postaviti oslonac (malu stolicu ili neki drugi predmet).

Ležanje, takođe ima svoj fiziološki položaj

Uobičajno je da se ležanje na leđima na ravnoj površini smatra relaksirajućim po kičmu što je samo donekle tačno. Položaj tela prilikom ležanja se mora dovesti u tzv. idealan što podrazumeva najmanje opterećenje po zglobove i mišiće i rasterećenost fizioloških krivina. Pogrešno je misliti da su tvrđe podloge pogodnije za rasterećenje kičmenog stuba, i pri izboru podloge treba se voditi nekom srednjom vrednošću. 

Do idealnog fiziološkog položaja dolazimo tako što ispod vrata stavljamo urolan peškir, ili manji jastuk da bi se rasteretila vratne fiziološka krivina, a isto to se radi i ispod kolena. Predmet odgovarajuće visine, jastuk ili urolani peškir, ispod kolena rasterećuju lumbalni deo kičme i krsnu fiziološku krivinu dovode u optimalan položaj.

Ukoliko se tokom spavanja ne primenjuju preporuke koje se tiču održavanja fiziološkog položaja, sasvim je dovoljno da se telo pripremi za aktivnost, ujutro, ili odmori, uveče, svakodnevnim sprovođenjem ovakvog stanja u minimalnom trajanju od 10 minuta