
U srcu Balkana leži jedna zemlja koja je postala neosporni centar košarke u svetu – Srbija. Srbija je postala sinonim za izuzetan talenat, strast i uspeh u ovom sportu.
Kako je došlo do toga da se mala zemlja, sa svega nekoliko miliona stanovnika, vinula na vrh svetskog košarkaškog neba? Da bismo razumeli ovaj fenomen, moramo se vratiti u prošlost i istražiti korene košarke u Srbiji.
Počeci košarke u Srbiji
Svima su nam poznati individualni i timski uspesi srpskih košarkaša i košarkašica. Brojne medalje, kupovi i druga dostignuća krase istoriju ovog sporta u Srbiji. Svi znamo koje bismo kvote za mečeve izabrali kada srpski sportisti izađu na teren, ali kako se došlo do tolikog uspeha i ko je popločao stazu po kojoj sada hodaju legende srpske košarke kao što je Nikola Jokić? Kako je Srbija postala mašina za zlatne medalje?
Od njegovog nastnka sport je bio sredstvo okupljanja ljudi. Sportski uspesi širili su se preko radija, beležile su se pobedničke fotografije i novine su beležile svoje rekorde prodatih primeraka. A kako je sve to izgledalo u Srbiji?
Početak istorije košarke u Srbiji vezuje se za dolazak izaslanika američkog Crvenog krsta, Vilijama Vilanda u Beograd 1923. godine. Njegov zadatak je bio da učitelje, nastavnike i profesore upozna sa pravilima ove novonastale igre. U tome mu je pomogla Dragica Popović, radnica Crvenog krsta, koja je njegove reči prevodila svojim sugrađanima. Period između 1929. i 1940. godine izuzetno je važan za razvoj košarke ne samo u Srbiji, već na prostoru cele bivše Jugoslavije.
Košarka počinje da se igra ne samo među školskom omladinom, već i među studentima i kreće se sa održavanjem prvih prvenstava. Studentska reprezentacija Kraljevine Jugoslavije svoju prvu utakmicu odigrala je sa reprezentacijom Italije 20.03.1938. godine, nakon čega je usledilo nekoliko međunarodnih mečeva.
Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije (SSKJ), kao predstavnik Jugoslavije primljen je 1936. godine u Međunarodnu košarkašku federaciju (FIBA).
1940-ih godina dešava se masovno otvaranje klubova neposredno posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, na proleće 1941. godine. (Matica, Omladinac, Sask, SK 1913, a nešto kasnije i Bask, BSK, BOB). Košarka se za vreme okupacije igrala na Tašmajdanu i Kalemegdanu i na Topčiderskom brdu.
1941. godine organizuje se prvenstvo Beograda, a 1942. godine osniva se Srpski savez košarke i odbojke koji je za nepunih godinu dana okupio 23 kluba a utakmice je u ovom periodu gledalo 15 000 ljudi.
Košarka sve više napreduje i sve se više igraju međunarodni mečevi. Crvena Zvezda u ovom periodu dominirala je u oba sporta i osvaja 17 titula prvaka države. 1950. godine učestvujemo na prvom Svetskom prvenstvu u Buenos Airesu, a 1954. godine otvara se prvenstvo Evrope za žene na Tašmajdanu.
U periodu od 1961-1991. godine Jugoslavija je na prvenstvima Evrope osvojila 13 medalja i to: 5 zlatnih, 5 srebrnih i 3 bronzane. U istom tom periodu na Olimpijskim igrama osvojila je 5 medalja: 1 zlatnu, 3 srebrne i 1 bronzanu. Radivoj Korać ostaje zapamćen kao jedan od omiljenih košarkaša na početku ovog perioda.
Nakon ovoga usledilo je par godina sporijeg ritma, pre svega zbog stanja u državi i sankcija koje su nam zabranjivale učešće na turnirima. Međutim, sve je nadoknađeno koju godinu kasnije…
Nezaustavljivi (1995-2002)
Na Evropskom prvenstvu u Argentini 1995. godine Jugoslavija osvaja zlatnu medalju. Tim čine legende jugoslovenske košarke kao što su: Divac, Savić, Danilović, Paspalj, Sretenović, Đorđević, Bodiroga, Saša Obradović i drugi, a pod vođstvom Duška Ivkovića i trenera Željka Obradovića. Aleksandar Đorđević u finalu protiv Litvanije odigrao je jednu od najboljih utkamica svoje karijere, postigavši 41 poen.
Na Olimpijskim igrama u Atlanti ova reprezentacija osvaja srebrnu medalju i opravdava svoje prethodne uspehe.
Željko Obradović postaje selektor i sa reprezentacijom ponovo osvaja zlato na Evropskom prvenstvu 1997. godine.
Na ovim utakmicama postignuti su neki od legendarnih koševa o kojima se i dan danas priča kao što su Danilovićevo “zakucavanje” preko NBA zvezde Sabonisa ili Đorđevićev koš za pobedu protiv Hrvatske.
Ponovo osvajamo zlato na Svetskom prvenstvu u Atini 1998. godine, a za najboljeg igrača prvenstva proglašen je Bodiroga. Na Olimpijadi u Francuskoj uzimamo bronzu 1999. Godine.
U Turskoj uzimamo čak osmu titulu prvaka Evrope 2001. godine.
Ovaj niz pobeda dodatno je ulepšan zlatom sa Svetskog prvenstva u Indijanopolisu 2002. godine kada pobeđujemo poznate NBA zvezde na njihovom terenu.
U ovom periodu košarka je postala mnogo više od sporta – gotovo stil života, a da bi se stekao pravi utisak o tome kakva je košarkaška sila Jugoslavija bila u periodu od 1961-2002. godine, hajde da formulišemo to ovako: reprezentacija Jugoslavije je pod imenima SFRJ i SRJ u tom periodu osvojila ukupno 33 odličja sa Olimpijskih igara, svetskih i evropskih prvenstava, a od čega je čak 14 zlatnih medalja.
Republika Srbija (2007-2019)
Nekoliko poraza i “zamalo plasmana” obeležili su početak ovog perioda. Bilo je i tu fenomenalnih koševa i situacija kao na primer pobeda nad Španijom (koja je bila svačiji favorit) trojkom Miloša Todosića 3 sekunde pred kraj utakmice na Svetskom prvenstvu 2010. godoine.
Dušan Ivković 2009. godine vodi reprezentaciju na Evropsko prvenstvo u Poljskoj gde Srbija osvaja drugo mesto usled poraza od Španije u finalu.
Na Svetskom prvenstvu u Španiji osvajamo još jedno srebro nakon poraza od strane SAD u igri za zlato. Igrači koji su tom prilikom doneli medalju Srbiji bili su: Teodosić, Raduljica, Bjelica, Kalinić, Bogdanović, Štimac, Simonović i drugi.
Ista reprezentacija ponovo osvaja srebro, ali sada na Olimpijskim igrama u Riju i ponovo smo finalnu utakmicu igrali sa Amerikancima.
Evropsko prventstvo 2017. godine donelo je puno lepih utakmica i Srbija na kraju završava u finalu sa reprezentacijom Slovenije. Utakmica ostaje neizvesna do kraja, ali na kraju Slovenija osvaja zlato, a Srbija srebro.
Nakon toga, imali smo nekoliko relativnih uspeha, ali ne i medalju. No, za to se ne brinemo, biće ih još!
Procvat ženske košarke 2012. godine
Ženskoj košarci kreće da se pridaje više pažnje od 2012. godine. Ana Joković postaje potpresednik KSS, a Marina Maljković nova selektorka. 2013. godine, nažalost devojke osvajaju četvrto mesto i ne donose medalju kući, ali to ih neće sprečiti da u budućnosti bude drugačije.
Na Evropskom prvenstvu 2015. godine u Mađarskoj Srbija osvaja prvu zlatnu medalju u istoriji naše ženske košarke pod vođstvom selektorke Marine Maljković. Ana Dabović proglašena je za najbolju igračicu prvenstva, a mesto u najboljoj petorci šampionata uz nju je našla i Sonja Petrović.
Ovu reprezentaciju činile su: Milica Dabović, Sonja Petrović, Ana Dabović, Jelena Milovanović, Dajana Butulija, Tamara Radočaj, Saša Čađo, Sara Krnjić, Kristina Topuzobić, Tijana Ajduković, Nevena Jovanović i Danijel Pejdž.
Na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine ženska reprezentacija Srbije ponovo ulazi u istoriju i uzima još jednu medalju, ovaj put bronzanu.
Narednu medalju devojke su osvojile 2019. godine na Evropskom prvenstvu održanom u Srbiji i Letoniji. Srbija osvaja bronzanu medalju.
2021. godine Srbija ponovo postaje šampion Evrope i to ponovo sa selektorkom Marinom Maljković.
O klupskim uspesima i kupovima mogli bismo da pišemo jako dugo, ali je to možda pored ovakvih uspeha na nacionalnom nivou čak i bespotrebno. Lepše je kada se fokusiramo na momente u sportu koje pratimo svi zajedno, ujedinjeni u navijanju.
Mnoge zvezde srpske košarke završile su i kao NBA zvezde. Paspalj, Divac, Đorđević, Marjanović, Bogdanović, Jokić… Vremena je premalo da se nabroje sve sportske zvezde naših prostora. Ali ono što je važno jeste da pamtimo njihove uspehe i uspomene koje su nam ostavili za sobom. Sve trojke u poslednjim sekundama, sve suze posle poraza i pobeda i ponos kada se o njima govori.
Za još mnogo interesantnih tekstova pratite naš sajt!